Ljubav je čudna stvar. Nekad dođe sama od sebe, nenajavljena, a nekad nas samoća i usamljenost navedu da se pozabavimo ljubavlju. Danas se između ostalog bavimo i ovom temom.
Pitate li se nekad da li ste se u životu zaljubljivali iz osećaja privlačnosti i na prvi pogled ili pak iz potrebe. Usamljenost je teška, znamo, a i kad pritisnu godine, ljubav se nameće kao jedina opcija. Premda na ljubav ne bi trebalo gledati kao na opciju, ona ima tu moć da nas učini srećnijima, mlađima i daje nam tu šansu da podelimo život sa nekim. Na kraju, kad se sve sabere računaju se samo prave ljubavi, ne i one koje su bile tu samo da vas spasu od samoće.
Neočekivani obrt je to što se desi kada nas život navede na pravu ljubav. Onda shvatiš razliku između prave ljubavi i one iz koristi. Da se razumemo, ne misli se na finansijsku ili bilo kakvu korist, ali to što niste sami i usamljeni je dovoljna korist da zaigrate ovu ljubavnu igru sa nekim, zar ne?
Često čujem od drugarica: “Nisam zaljubljena, ali mi je lepo sa njim, on je baš dobar”, što bi značilo da to i jeste ljubav kao lek protiv samoće. Znači ima takvih.

Da vidimo koja je razlika. Kada si stvarno zaljubljen, govoriš o toj osobi u superlativu, osmeh ne skidaš sa lica i briga te za čitav svet. Nasuprot tom stanju, kad si sama i usamljena, samo tražiš žrtvu koja je podjednako tužna i sama, kako biste zajedno počeli nešto lepo. Ne kažem ja da se iz ovog početka ne može roditi prava ljubav. Jašta, pa onda kada se najmanje nadate, taj čovek postaće razlog da zaboravite čitav svet. Ko zna, možda je tako i lepše. Trezvenije razmišljate nego devojka koja je zaslepljena lepotom i privlačnošću partnera. Polako otkrivate jednu po jednu vrlinu i bum: ljubav se rodila.
Danas je izraz “srodna duša” relativna stvar i niko ne zna da je ta osoba prava, sve dok se duše ne spoje u jednu i postanu nepobediva celina. A zatim se ta celina deli na mala bića i potomstvo.
Sigurna sam u to da i najveća greška u životu ima svoje opravdanje. Pa čak i onda kada ste sa nekim u koga baš niste zaljubljeni, onda učite o ljubavi i znaćete da prepoznate čar koju donose samo pravi. Ipak, pazite da se iz osećaja samoće ne zaigrate previše. Ne ide da posle pričate kako ste sa partnerom samo zbog dece. A ima takvih primera mali milion.
Kažu da je samoća jedno od najgorih osećanja koje može da zavlada čovekovim telom. Sam u duši nije isto što i sam u životu. Ti možeš imati osobu pored sebe, ali ukoliko te ona ne čini srećnom, onda si sam u duši. Ogoljen u ovom ljubavnom svetu, ne preostaje ti ništa drugo no da se pomiriš sa istinom. Ali, ne valja tako. Ne odustaj nikada, pa čak i ako si u poznim godinama. Ne pristaj na kompromis i prihvataj samo pravu ljubav.
Usamljenost je jak motivator. Često nas pokrene da napravimo loše odluke, a sve to iz očaja. Morate upoznati osobu zbog čijeg dodira nećete zažaliti ujutru. Čiji će vas osmeh buditi, a zraci sunca kad osvetle njegovu ličnost morate biti oduševljeni.
Razočaranja na svakom koraku po malo, ali ne sme da vas razočara izbor. Ako gledate njega i vidite grešku, izneverili ste sebe. I ne treba ovaj tekst da zvuči poetski i da govori o apstraktnim stvarima. Treba da rasvesti. Zato se zapitajte da li je osoba pored vas rezultat usamljenosti ili leptirića u stomaku. Zamislite svoj život za deset godina, vidite li njega pored sebe?
Na osnovu odgovora znaćete da li se iskreno voli. Ne stidite se samoće i neuspelih pokušaja, jer je najgore stideti se svog ličnog izbora. Kada gledate njega, morate u njegovim očima videti sebe.
Samoća je užasna stvar, ali je biti sam kada si sa nekim, nešto mnogo gore. Kad se voli, neka se baš voli do kraja!
Izvor fotografija: pinterest.com